Recenzija
Željko putem moderne poezije, na sebi svojstven način, koji ne dozvoljava lako ulaženje u srž njegovih misli, počesto nas gubljenjem ritma i spajanjem nespojivog tera da stihove čitamo više puta kako bi ih razumeli, ljubavi koju oseća prema drugima, naročito prema Bogu koga često pominje i priziva u svim svojim zbirkama, opevavši sve segmente ljudskog života, spretnim metaforama, čak i onim temama o kojima ljudi najčešće izbegavaju da govore, ovoga puta odlučio je da piše na pristupačniji način, razumiljiviji za većinu čitaoca.
U prvom delu zbirke preovladavaju autobiografske ljubavne pesme u kojima pesnik otvoreno priznaje i naglašava osobama sa kojima je bio, da nove veze nije video kao veze, nego prolaznu avanturu, ali da im to nije krio, nazivajući sebe metaforično lutalicom, misleći na lutanje od žene do žene bez obaveze koju nazivamo veza, nazivajući ih "Jedna od mnogih", sa jasnom opomenom da se neće vratiti i da ga ne peku tuđe suze "Jer su znale da ljube lutalicu", bez nekog filozofiranja i ukrašavanjima. Na isti način Željko piše i o svojim patnjama i tugama ne skrivaću ih, držeći se tvrdnje " Najružnija istina lepša je od najlepše laži." Ipak treba dodati da svaki pesnik, pa tako i Željko, u svakoj pesmi, bez obzira na temu, unese deo sebe, tako da je praktički svaka pesma autobiografska.
Drugi deo zbirke je raznovrsan, dotiče se mnogih delova ljudskog života, svoju istinu ogoljava bez okolišanja i opštu otvoreno baca u lice svima nama, koju, treba priznati, mnogi znaju ali ne govore, sa puno osećaja i iskustva, voli istinu, koja najčešće nije lepa.
Kao i u svim do sada objavljenim zbirkama, Željko obavezno napiše i svojevrsnu molitvu, Gospodu, Bogorodici ili svetitelju koga slavi, Svetom Georgiju, u narodu poznatom pod imenom Đurđevdan.
Teško je napisati recenziju Željkovih pesama, pa čak i ovu zbirku koja je pred vama, a koju je pokušao prilagoditi i načiniti razumiljivijom većini čitalaca, za razliku od prvih sedam zbirki koje je objavio, a koje imah priliku da pročitam, tako da je najbolje ostaviti svima vama da ih razumete onako kako ih doživite, jer ovaj svestrani pesnik svojim načinom pisanja, apsolutno ne daje mogućnost za odgovor na čuveno pitanje "Šta je pisac hteo da kaže".
Jasminka Blagojević
___________________________________
NEĆU SE VRATITI
___________________________________
NEĆU SE VRATITI
Svaki mi dan poruke šalješ
Uzalud ti pišem: "Neću se vratiti"
Šalješ i dalje kad ti ne uzvraćam
Šta misliš postići, znaš li barem ti?
Šta da napišem pa da skontaš
Neću se vratiti, nećeš biti moja
Ime ti mešam sa mnogim drugim
Poruke stižu s nepoznatog broja
Drugare moje za mene pitaš
Utešne odgovore oni ti daju
Drugarice tvoje nadom te teše
A neću se vratiti svi dobro znaju
Bila si samo usputna stanica
Uzalud puteve skitnice pratiš
Neću se vratiti, nijednoj nisam
Pokušaj istinu svoju da shvatiš
___________________________________
___________________________________
NESTANI DEVOJKO
Nestani devojko daleko
Olakšaj boli mi u duši
Kulu da ne gledam tvoju
Dok moja baraka se ruši
Bio sam srećan u neznanju
Da voliš me pričala svima
Dok kulu s drugim gradila si
Tajno na našim temeljima
Proći će vreme - lek za sve
Budi mi srećna i taj neko
Ali te moli onaj ko te voli
Nestani devojko daleko
Ponesi devojko svu ljubav
Osim mene, sve što je tvoje
Nestani negde iza duge
Kojoj su već izbledele boje
Nestani devojko, nestani
Bila si jedna u nizu
Nestani negde daleko
Tako ćeš biti mi blizu
___________________________________
___________________________________
LJUBILA SI LUTALICU
Znam da me voliš malena
Nepotrebno šalješ poruke
Razumi i ti mene, ljubavi
Ko što ja shvatam tvoje muke
Volim i ja tebe, volim ljubavi
Nedaj da suze kvase ti lice
Osmeh nabaci i shvati malena
Ljubila si usne jednog lutalice
Budi srećna sa nekim drugim
Ne sećaj se naše zadnje noći
Teško je shvatiti život lutalice
Iako volim te morao sam poći
Nije malena lako ni meni
Al' jača je od mene sudbina
Plakao sam i ja jer te volim
Ali me neumitno zvala daljina
Teški su drumovi koje gazim
Da moram na put znam samo
A ne znam ni gde me on vodi
Ni šta me ni ko čeka tamo
Ovo je pesma za mnoge žene
Kojima čak i ne pamtim lice
Putevi neznani, bez putokaza
Nisu problem jednog lutalice
___________________________________
___________________________________
JEDNA OD MNOGIH
Dok si me volela i čekala
Noćima želela da me vratiš
Druge sam žene negde ljubio
Ne misleći da plačeš i da patiš
Bila si mi jedna od mnogih
Nikada nisi htela da shvatiš
Znala si malena, nisam ti krio
Sebe krivi što plačeš i patiš
Sama si kriva za duge noći
I suze što klize niz tvoje lice
Ne teši sebe da nisi znala
Kakav je život jednog lutalice
Ne plači devojko, ne nadaj se
Prošetaj malo uz našu reku
Ja sam navikao na tuđe suze
Shvati da me ni tvoje ne peku
Šta ste videle sve u meni
Znajući ko sam, nije mi jasno
I ti si jedna od njih mnogih
Koja ne shvata: Za suze je kasno
Možda grubo zvuče ove reči
Kao laž šarena nije lepa istina
Ako će ti biti lakše ili uteha
Mnoge suze prolih, nisi jedina
___________________________________
___________________________________
ZNALA SI
Šta je tu čudno što si mokra
Stojeći na kiši bez kišobrana?
Zašto se čudiš ubici u zatvoru
I što plodove ne daje suva grana?
Šta je tu čudno što voda provri
Na sto stepeni kad je zagrejana?
Zašto se čudiš gromu nakon munje
I što plodove ne daje suva grana?
Šta je tu čudno što je morska voda
Nepitka, jer je onako slana?
Zašto se čudiš suncu posle kiše
I što plodove ne daje suva grana?
Šta je tu čudno što nesta ljubav
Koja je imala stotine mana?
Zašto se čudiš što lutalica luta
I što plodove ne daje suva grana?
Ma ne čudi tebe ništa od ovog
Svesna si htela lutalicu da ljubiš
Znala si da me ne drži mesto
Da put me zove i da me gubiš
___________________________________
___________________________________
NISAM LOPOV
Kada sa dna okeana
Sunce Mesec osvetli
I kada zapevaju
Zorom prvi petli
Kada tvoji zaspu dušo
Kad se sunce probudi
Kad ulica bude pusta
Bez galame i bez ljudi
Doći ću ti pod prozore
Da te pesmom probudim
Poljupcima sa kaficom
U krevetu ponudim
Da si ravnodušna
Slobodno se pretvaraj
Al' kad na spavanje pođeš
Prozore ne zatvaraj
___________________________________
___________________________________
LEPO SEĆANJE
Kad kazaljke se poklope
I Mesec svetlost pokaže
Teraju tada misli moje
Da krenu da te potraže
Da vide za kim su oči plakale
Bez koga provodih sve ove dane
Kome je sve vreme poklonjeno
Kome su sve ove pesme pisane
Al' misli su blede, blede i mutne
Takve ne stvaraju jasnu mi sliku
Postade jasno da bitna i nisi
Da sve je prešlo samo u naviku
Nestade nešto što lepo beše
Nestade svako nam obećanje
Stadoše kazaljke bez misli i slika
Ostade mi samo jedno sećanje
___________________________________
___________________________________
NEMOJ DA PLAČEŠ
Uzalud plač, jer suze ne mogu
Da saperu sve tragove lutalice
Koji traži samo ugao topline
Nemoj da plačeš lepa devojčice
Ljubav je naša svet imaginacija
Tu Sunce ne greje, Mesec nema lice
Znaš da lutalicu uvek put zove
Nemoj da plačeš lepa devojčice
Ožiljci na duši ponekad krvare
Ne zovi me, spusti raširene ručice
Onog koga sanjaš zagrliti neće
Nemoj da plačeš lepa devojčice
Tragove moje da pratiš ne možeš
Neka ti zvezde budu sestrice
Ja lutam prateći tragove prošlosti
Nemoj da plačeš lepa devojčice
Ne lutaj pustošima sreće naše
Sudbine nema, shvati lepotice
Ako moraš, čuvaj me u sećanju
Nemoj da plačeš lepa devojčice
Vreme će zbrisati tragove u duši
Pogledaj nebo, Sunce i ptice
Mladost te zove, a ja te molim:
Nemoj da plačeš lepa devojčice
___________________________________
___________________________________
ZABORAVI
Znam da plačeš, da si tužna
Znam drugi su sene
Znam samoćom da druguješ
Znam da čekaš mene
Znaš da čekaš, da se nadaš
Znaš duge su noći
Znaš kajanje ne pomaže
Znaš da neću doći
Znamo da nada umorna je
Znamo duga bledi
Znamo nikad više zagrljeni
Znamo, al' šta vredi
Zaboravi jednu ljubav
Za njom zvone zvona
Sahrani je u sećanje
S brojem moga telefona
___________________________________
___________________________________
RASPLETI KOSE
Raspleti kose devojko
Suzama zalivaj cveće
Jer onaj kome bereš ga
Miris mu osetiti neće
Na put je pošao daleki
Morska dubina ga krije
Uzalud broj mu okrećeš
Korisnik dostupan nije
Ne plači danas devojko
Ljubav ti postade kratka
Bez plana oluja ga odvede
Na dugi put bez povratka
Ne bacaj nabrano cveće
S anđelima srećan je gore
Grob nikada neće da ima
Cveće položi u crno more
___________________________________
___________________________________
REKA LJUBAVI
Crni joj veo zaklanja lice
I krije suze koje teku
Sama bez reči stoji na obali
Pogledom setnim na voljenu reku
Mnogo je vode proteklo od tad
I mongo tužnih besanih noći
Da li se seća sreće ovog mesta
Ili čeka nekog ko neće doći
Istu su vodu gledali zagrljeni
Dok je venama tekla krv vrela
Sad priča nešto voljenoj reci
Koja je zauvek ljubav joj odnela
Reka ljubavi, poljubac prvi
Pogled počesto zaluta do mosta
Ljubav velika zbog noći neverstva
Tuga i uspomena sada posta
U ljubav njegovu sigurna beše
Sad ružu crnu baca u reku
Na grobu ne može, pronađen nije
Pa suze zato jače je peku
Proći će vreme, slike izbledeti
Sve u životu ima rok trajanja
Nema ništa od suza i cveća
Vratiti ga neće trenutak kajanja
___________________________________
___________________________________
BOG JE ISTINA
Nije mi namera da te molim
Svestan sam da nema ništa od toga
Nego se pitam, onako u samoći
Šta li to dobro očekuješ od Boga
Znaš šta si učinila hladnokrvno
Od ljubavi naše i života moga
To što ti ne veruješ u Njega
Ne znači, malena, da nema Boga
Nije mi namera da te kunem
Bez griže savesti idem na spavanje
Ne znam šta ti očekuješ od Boga
U čijem rečniku nema reč: Kajanje
U malom gradu brzo se dozna
Suzama kupaš sina svoga
Ljubiš mu oca, misleći na mene
Ljudi ne stidiš, ne bojiš Boga
___________________________________
___________________________________
NE DOLAZI NA GROB MOJ
Ne dolazi na grob moj sa ružom
Nema tu ništa tvoje malena
Idi na neki koji ti je bliži
Svaki je isti od mermer kamena
Ne dolazi na grob moj sa svećom
Na mesto gde si lažno plakala
Samo da bi ljudi videli ti suze
Neka me sada tu gde si me poslala
Uživaj malena u izboru svome
Bog ti je oprostio večna Mu slava
Ljubi s osmehom onog s kim živiš
Zaboravi dušo gde ljubav ti spava
Ne dolazi na grob moj malena
Sad valjda imaš sve što ti treba
Porodicu i muža koga ne voliš
I nekog ko te čuva sa Neba
___________________________________
___________________________________
ŠTA SE DEŠAVA
Da li si bila sad se pitam
Iako ljubih ti oči snene
Od tela koje milovao sam
Nema sada čak ni sene
Otišla nisi, nisi al' te nema
Prašina prekriva malu sliku
Možda bi jasnije bilo kad bi
Život mi dao još jednu priliku
Možda sam samo sve sanjao
Nije mi jasan taj nestanak
U sećanju nemam baš ništa
Što bi trebalo biti rastanak
U bašti cvetnoj fale ruže
Koje si svojom rukom brala
Da li si proizvod moje mašte
Ili si ipak stvarno postojala
___________________________________
___________________________________
NE TUGUJ CIGANKO
Zašto si tužna Ciganko
Uzalud naši su snovi
Mene sudbina vodi dalje
Čergu tvoju zovu drumovi
Znali smo oboje Ciganko
Zato me ljubi bez plača
Sudbina ova takva je
Od naše je ljubavi jača
Pamtiću dugo Ciganko
Čergu, vatru i noć ovu
Svestan da poći moraš
Prašnjavi drumovi zovu
Izbledeće sećanja Ciganko
I suze naše da izbriše
Zato me snažno grli i ljubi
Još noćas samo i nikad više
___________________________________
___________________________________
NIKADA VIŠE
Ne čekaj devojko, ne troši vreme
Život te zove i ljubav nova
To što čekaš - nekad si imala
Ostaše na klupi urezana slova
Uzalud na obalu reke dolaziš
Gde si za mene brala cveće
Ona nikad uzvodno ne teče
Vratiti me tebi nikada neće
Nećeš malena nikada više
Ni videti usne koje si izgubila
Na vreme da si mislila dušo
Možda bi ih i sada ljubila
Očima plavim kao nebo
Medu sa usana nisam odoleo
I pored sve tuge nikada nisam
Istu devojku dva puta voleo
Nisam ja srećan, jer voleh te
Ali sam svestan priče naše
Ne čekaj devojko, vino si prosula
A žeđ se ne gasi iz prazne čaše
Na žalost, učiš na svojim greškama
Ne ponavljaj ih i nikoga ne krivi
Nego čuvaj ono što voliš i želiš
Život se ne sanja, život se živi
___________________________________
___________________________________
NE TRAŽI ME
Navraćaš do groba moga
Pročitaš ime, sveću zapališ
Videti i čuti ja te ne mogu
Uzalud meni sada se žališ
Možda i pustiš suzu neku
Zapitaj se samo jedno
Sliku mi gledaš, a njega nemaš
Za noć jednu beše li vredno
Držeći sveću razmiljaš sada
Kako bi vratila ono veče
Spusti je brzo će da izgori
Zamišljenu, prste da ti opeče
Ne traži me tu, grob je prazan
Na krstu samo ime mi piše
Pre ćeš naći me u sećanjima
Njih vreme ne može da izbriše
Ja sam daleko na mestu svetlom
Gde nema tuge, boli, rana
Potraži me negde, ali u mislima
Živ sam u slikama prošlih dana
Tu sam zbog tebe, nek ti je prosto
Bolje ne dolazi gde ljubav ti spava
Žali za onom koju sada nemaš
Mene će skriti senka zaborava
___________________________________
OKEAN TAJNU ČUVA
___________________________________
DJEVO PREČISTA
Molim te Majko ponizno, grešan
Da hodam zemljom obraza čista
Nepomeniku lakše da se oduprem
Molim te Djevo Prečista
Da vidim garež u šarenom papiru
Crninu noći kako blista
I sve zamke koje mi sprema
Molim te Djevo prečista
Iskušenja je mnogo, a on lukav
Predugačka je njegova lista
Pokrovom svetim zaštiti me
Molim te Djevo prečista
Zamoli Duha Svetog Životvornog
Gospoda Sina imenom Hrista
Ocu Bespočetnom grehe da kajem
Molim te Djevo prečista
___________________________________
___________________________________
ZAUVEK MOJA
Šta mi još ostaje od nas dvoje
Od ljubavi naše one velike
Samo da maštam o očima plavim
I sanjam kako još uvek ljubim te
Ma gde da si i sa kim si sada
Od čijeg god zlata da sija ruka tvoja
U snovima mojim i mislima večno
Ti ćeš uvek biti samo moja
Godine prolaze zaborav te neće
Srce u grudima steže se sve jače
Volim te još uvek kao i nekada
Ako ti reči te barem išta znače
Sreće i radosti od Boga vam želim
Sećaćeš se mene sve dok Sunce sija
A razlog za to da napišem neću
Ne tiče se drugih, znamo ti i ja
___________________________________
___________________________________
GALEBE BRATE
Poleti galebe beli
Ne čekaj, odmah kreni
Tebi je usput ptico
A uslugu činiš meni
Ponesi prsten galebe
Jer nam ne beše sudbina
Pusti ga negde na pučini
Nek' čuva ga morska dubina
Nastavi do nje galebe
Poznaćeš je po dugoj kosi
Reci joj da još volim je
Iako tuđi prsten nosi
Nisam joj dobar bio
Dok ljubih dva oka snena
Ne valjah joj kao ljubav
Bolji sam ko uspomena
___________________________________
___________________________________
UVEK SU TU
Svake noći kad vidim Mesec
Osetim ljubav, osetim nas
Svaki put kada duva vetar
U huku njegovom čujem tvoj glas
Svaki put kad vidim Sunce
Srce i duša radost ne kriju
Svetlost njegova podseti me
Na sjaj tvojih plavih očiju
Uvek kad gledam talase reke
Leprša kosa tvoja u mislima
Najprometnijom ulicom kad šetam
Tebe vidim u svim prolaznicima
Da li te volim siguran nisam
Pokušavam pobeći od svoje sene
Iskren da budem, često se pitam
Da li se nekada setiš ti mene
___________________________________
___________________________________
SANELA
Radost i sreću u život moj
Ljubav mi je tvoja donela
Dobijam sada ja svaki boj
Venama tečeš mojim Sanela
Sreća moja sad nema meru
Ti si me izdigla iz pepela
U ljubav si mi vratila veru
Srce sad kuca u ritmu Sanela
Sad drugim očima gledam svet
Lepoto poput anđela bela
U bašti si mojoj jedini cvet
Koji ne vene, imenom Sanela
Čuvaću tebe ko ikonu svetu
Dok venama teče krv vrela
Trebaš mi kao majka detetu
Sve oko mene zove se Sanela
___________________________________
___________________________________
NAJOPASNIJA ZVER
Sviraju pesme Cigani
Neku muziku finu
A tamo negde daleko
Ljudi masovno ginu
Toplo pečenje biraju
Otpatke bacaju u miru
A tamo negde daleko
Deca od gladi umiru
Muževi sa ženama spavaju
Mladi se nežno miluju
A tamo negde daleko
Devojke ubijaju i siluju
Pijanci ne broje flaše
Kasnije nesvesno spavaju
A tamo negde daleko
Ljudi bez vode skapavaju
Broje se srušene zgrade
Mostovi, tenkovi, mine
Jedini nebitan broj je
Koliko ljudi pogine
Sredstva za cilj se ne biraju
Moćnici s novcem su mirniji
Sve ima cenu i plaća se
Ljudski je život najjeftiniji
___________________________________
___________________________________
NAJDRAŽA CIGANKA
Najlepši poklon od Boga si
Duga satkana od najlepših boja
Ko Feniksa iz pepela me diže
Najdraža lepa Ciganko moja
Kad glas ti čujem crna lepoto
Umilniji od slavujevog poja
Znam, zašto živim i zašto ću mreti
Najdraža lepa Ciganko moja
Snagu mi daješ ljubavlju čistom
Kao pobednik izlazim iz svakog boja
Hvala Bogu što puteve nam ukrsti
Najdraža lepa Ciganko moja
Ulična rasveta i nije potrebna
Pored žeravica dva oka tvoja
Dušu mi ljubavlju osvetljavaš
Najdraža lepa Ciganko moja
___________________________________
___________________________________
ČEZNEM
Sedim kraj reke talase gledam
Ne mari ona za prolaznost svoju
Da li je svesna da ljubav odnosi
I jednu neispunjenu želju moju
Ne želim zlatnu ribicu da lovim
Da verujem u bajke, ne mogu, neću
Šlušam šum talasa i vodu gledam
Kako lagano odnose moju sreću
Ovo je samo još jedan dan u nizu
Proveden bez tebe, reku ne krivim
Čeznem za suncem ljubavi naše
Sada još samo u talasima živim
Nekad smo s rekom tajne čuvali
Sad sam je gledam dok Sunce pada
Čeznem za telom i usnama tvojim
I svemu od čega osta samo nada
___________________________________
___________________________________
NISI ME VOLELA
Volela si ljubičice
Da ti berem s proleća
Na posebnom mestu bile
Kraj ostalog cveća
Volela si karanfile
Kosu da ti krasi
Da ti kažem da te volim
I da najlepša si
Volela si bele rade
U venac spletene
Oko glave da ih stavim,
Ljubim oči snene
Volela si duge šetnje
Kraj zelene reke
Volela si, a sad imaš
Druge želje neke
Ispuniti ih ne mogu
Sada cveće vene
Volela si mnogo toga
Samo nisi mene
___________________________________
___________________________________
ČOVEKOLJUBAC
Misli mi svetom lutaju, traže
Kao gusari izgubljeno blago
Jedan sjaj i jednu lepotu
Jedno biće srcu mi drago
Umorne već su od lutanja
Al' nemaju gde da se odmore
A ja sam uporan, čitave noći
S njima dočekujem bele zore
Život je sloboda a ja zarobljenik
U mislima umornim tražeći nju
Noćima dugim dužih od godine
Do zore tako, pa spavam danju
Molim se Bogu Stvoritelju mome
I Sinu koga Bogorodica rodi
I Duhu Svetom i Životvornom
Samo da me ovih misli oslobodi
Bogu jednome u Svetoj Trojici
Iskrenog srca On čuje glas
Jer On je nada, Čovekoljubac
Slugama svojim jedini spas
___________________________________
___________________________________
NISAM KAO DRUGI
Davno nekad živeo čovek
Imao sve što poželi i sneva
Raja se čudom stalno čudila
Kako li on to sve lako uspeva
Hteli su i oni tako da žive
Tajnu su tražili da im oda
Kako i zašto ima sve što hoće
I svaki dan srećan zemljom hoda
Želja da žive kao taj čovek
Natera neke da trag mu prate
Umesto sreće, nemir su stekli
Morali tužni kući da se vrate
Pošli su za njim potajno nemo
Lagano da prašinu ne bi digli
Al na pola puta umorni ostali
Do cilja njegovog nisu stigli
Jednoga dana lepo zamoliše
Čoveka da im tajnu otkrije
Čovek se nasmeši i odgovori
Nikakva tajna braćo to nije:
Svakoga jutra kad otvorim oči
Svetlost ugledam, nestane san
Prekrstim se u krevetu i kažem
Hvala ti Gospode za još jedan dan
"Lažeš nas" nisu se libili reći
Odoše besni, a on osta sam
Gledajući za njima prekrsti se
Usta' da proživi novi Božji dar
___________________________________
___________________________________
PUSTE SU MOJE LAZE
Kada se otac preselio
Dosta već godina ima
Ubrzo i majka pođe za njim
Osta bol mi u grudima
Teško je za preboleti
Obična to nije krasta
Niti tugu s lica skriti
Takva rana ne zarasta
A fale mi kada dođem
Ne čekaju sa pozdravom
Oca nema sa pršutom
Majka ne nudi sa kavom
Kapija je zaključana
Zaraslu avliju čuva
Jače još zaboli rana
U korovu loza suva
U njoj prazna čeka kuća
A njih nigde u njoj nema
Nema šunke, nema kave
Osim vrpe uspomena
Naviru mi uspomene
Suze kvase mi obraze
Duša jeca i pita se
Gde su moje Sremske Laze
Soba, šljivik, bašta, njiva
Sve prepuno uspomena
Sve ja volim, kod kuće sam
Ali oca i majke nema
Bol u srcu ne jenjava
I dok živim proći neće
Uz sećanje i molitvu
Suze krijem, palim sveće
___________________________________
___________________________________
PRSTEN I MORE
Čuvaj mi more negde daleko
Prsten zlatni ovaj i sve rubine
Kad nije htela ona da ga nosi
Neka ga skrivaju tvoje dubine
Ja ću da zavidim prirodi tužan
Suncu sa nebe što joj lice miluje
Vetru koji joj mrsu crnu kosu
Dok srce umorno zadnju bitku bije
Čuvaj ga more nek trune dole
Neka ga nadleću galebi s neba
Ona ga ne želi, drugoj ga nedam
Neka ga tamo, meni ne treba
Kojim ću putem bez nje ja sada
Samo Bog zna, ja nemam plan
Rado bih pošao za prstenom ovim
Jer bez nje je isti svaki moj dan
Ali verujem Gospodu Bogu jedinom
Moja želja beše mimo Njegove volje
Siguran sam da je tako trebalo biti
Pokazaće mi jednom On puteve bolje
Verujem u Njega, vera snagu daje
Dok iznad tebe sjajno Sunce greje
Želje su ipak svi naši snovi
"Čovek planira a Bog se smeje"
Prsten će jednom zaborav biti
Ja ću sa verom i molitvom dalje
Čekati siguran ma koliko dugo
Da mi Gospod onu pravu pošalje
___________________________________
___________________________________
POSLEDNJI DAN
Ljubi me, ljubi i ne pitaj
Nek' nam se ispuni san
Grli me, grli kao da nam je
Poslednji ovaj današnji dan
Ne misli na sutra, sutra ćeš
Za juče duša nek' ne plače
Grli i ljubi me ovoga dana
Zagrli i stegni me najjače
Ne misli o sutra malena
Zanemarićeš i ovo što imaš
Izgubiti tako danas bez potrebe
I ljubav što od mene primaš
Kad shvatiš da si ostala sama
Ostaje u misliima stajanje
Uteha samo može da bude
Al' pomoć nikako kajanje
Uči na tuđim greškama
Savete shvatiti pokušaj
Ako ne možeš onda veruj mi
Samo me malena poslušaj
Zato ljubi me i ne pitaj
Nek nam se ispuni san
Grli me jako kao da nam je
Poslednji ovaj današnji dan
___________________________________
___________________________________
ZORA
Zora je najlepši deo dana
I kad mrzovoljni se budimo
Treba da gledamo lepotu Božju
A ne po svojim brigama sudimo
Zora je rađanje nečega novog
Još jedan vredan dar od Njega
I treba da mu se srećni radujemo
Iako ne znamo rođenje je čega
I to neznanje poklon je od Boga
Bilo bi gadno kada bi to znali
Šta ako dan nam donosi neuspeh
A mi svesni, kako bi se osećali
Ali ipak nek bude ljubavna pesma
A mi s voljenom osobom na moru
U zagrljaju nežnom na toplom pesku
Dočekujemo novu plavetnu zoru
___________________________________
___________________________________
ISTINA BOLI
Spomenik nasred groblja stoji
Ime i prezime, iznad slika
Ispod godina rođenja i smrti
Između kojih je mala razlika
Ispod epitaf, ali njih ne čitam
Ne želim nikog da ponizim time
Nepoznati "pesnici" lupetaju nešto
Tek toliko da bi došlo do rime
I na kraju, poznato je svima
Piše ko podiže spomenik
Nije bitan mlad čovek što trune
Nego ko je odrešio novčanik
Pored ovog spomenik je drugi
Ime i prezime pokojnika
Onog koji ovaj pored podiže
Česta je ovo na grobljima slika
___________________________________
___________________________________
GLUMICA JE BILA
Nad gradom noć se lagano spušta
Ulice vrve od srećnih šetača
Jedan čovek sam u sobi sedi
Suznih očiju ko pred Zidom plača
I on je nekad svaku noć izlazio
Šetao s devojom, bili srećan par
Sada mu je svaki dan isti
Ne treba mu sat, ne treba kalendar
Gde je pogrešio sam sebe pita
Odgovora nema, jer veran je bio
Samo nju je voleo odavde do neba
Samo nju je sanjao, grlio, ljubio...
Sve bilo je malo, ljubav je nestala
Nije prvi put, i pre je padao
Umela je lepo da odglumi ljubav
Rečima o rastanku nije se nadao
Proći će vreme, izlečiće rane
Preboleće čovek i ljubav najveću
Kao i svi drugi ostavljeni, bolni
Tužan sam u sobi čeka svoju sreću
Nad gradom zora već lagano rudi
Niko ga nikada nije ni tešio
Svestan je svega čovek bez očaja
Pogrešnoj je verovao i tu pogrešio
___________________________________
___________________________________
VOLIM TE CIGANKO
Šta li to gori u očima tvojim
Otkud u duši tolika toplina
Toliko ljubavi u srcu velikom
Ciganko moja jedna jedina
Kako da zahvalim Ciganu starom
Da li je prorok, kako je znao
Kad te zatražih, izbrisa zakone
Bez reči, uslova blagoslov ti dao
Platiće cenu za ovu odluku
Možda se sunoradnika stideti
Jedina tuga u svoj ovoj sreći je
Što ga nikada više nećemo videti
Moji me poštuju i izbor moj
Ljubavlju i ti si se vodila
Vole te Ciganko, jer me voliš
Prelepog unuka što si im rodila
Znam da razmišljaš, ali ćutiš
Molimo Gospoda za oca tvoga
On na žalost neće niti znati
A kamoli zagrliti unuka svoga
Čerga je daleko sa ocem tvojim
Neka mu Gospod pute pozlati
U znak zhvalnosti, za sreću našu
Sinu ćemo njegovo ime dati
Ljubiću te dok srce kuca
Svitaće lepši svaki novi dan
A otac tvoj će u pesmama biti
Kad god slavimo Đurđevdan
Sudbina to je il' Božja volja
Duplo će slaviti naš sin
Jer krsna slava to je moja
A znaće da je pola Ciganin
Ciganko moja, poklonu od Boga
Sve na svetu ja ću vam pružiti
Jer ocu tvome srećo jedina
Samo tako mogu se odužiti
___________________________________
___________________________________
KRAJ JE BLIZU
Dani su moji odbrojani
Sve bliže mi je onaj sudnji
Pod starost živim ja u mraku
Željama, sećanju, tuzi, žudnji
Probao sve sam dok bejah mlad
Sad imam sve, ali ne i radost
Novac nadoknaditi nikada neće
Ono što mi je nudila mladost
Borim se, hodam lagano napred
Pazim ko da je zemlja od stakla
Kad odem gore Raj očekujem
Jer život na Zemlji deo je pakla
Slobodu nam je Gospod dao
Još u Raju i zato Mu hvala
Sve bi to mnogo drugačije bilo
Da Ga je Eva samo poslušala
Možda je kazna za neposlušnost
Mogla da bude i malo blaža
Zašto od sve raskoši Raja
Jabuka Evi beše najdraža
Znajući ljude, odgovor znam
Jasna mi je odluka njena
Ne bi Eva jabuku probala
Samo da nije bila zabranjena
___________________________________
___________________________________
UMESTO BELEŠKE O PISCU
Kazaljka burnog života moga
Usporila je, samo što nije stala
Zbogom mi ostaj veliki grade
Zbogom Beograđanko moja mala
Kako starim misli mi sve češće
Brišu pute kojima sam vođen
Traže da se vratim gde mi je mesto
U selo malo u kojem sam rođen
Lep si Beograde, na svemu ti hvala
Ali mi misli osvetljavaju staze
Koje sam mislio da su zarasle
Da me vrate u Sremske Laze
Tu sam se rodio, prvu ljubav ljubio
Tu su ostale sve uspomene moje
Nešto me zove: Tamo gde si rođen
Tamo zemlji vrati telo svoje
Knjiga je posvećena jednoj Ciganki
Jednoj ruži što ne brani se trnom
Diže iz mrtvih, volju za životom dade
Saneli jednoj - dijamantu crnom.
Нема коментара:
Постави коментар